POVRATAK
 
Branko Vidović
  
 
  • Kao što sam već mnogo puta ponovio slike vrlo često govore mnogo više od riječi, te ćemo vam ovom prilikom i putem slika pokušati predstaviti i gospodina Branka Vidovića i neke od pasa iz uzgajivačnice Robocanis.
  
 
  
 
  • Ljubav prema životinjama kod Branka se javila u najranijoj dobi. Sve to možemo vezati i uz činjenicu da je odrastao okružen mnoštvom životinja, no i činjenici da je tu ljubav kako on i sam navodi na njega i brata prenio njihov otac.
  
 
 
 
 
  • Tijekom djetinjstva društvo mu je pravio njemački ovčar Džoni, zatim također Njemački ovčar Ben, da bi tek tad u njegov i život njegove obitelji pristigla i ona - ženka velikog velikog šnaucera po imenu Indoru Grafiti.
  
 
 
  
 
  • Indora , koju na ovoj slici možete vidjeti u igri s jednom od Brankovih kćeri, svojim ponašanjem privrženošću i inteligencijom zauvijek je osvojila srca Branka i njegove obitelji, pa je svaki daljnji izbor pasmine postao jednostavan.
  • Odnosno tada su i oni shvatili da nakon psa pasmine schnautzer u obzir dolazi jedino i samo - pas pasmine schnautzer.
  
 
 
  
 
  • A da vrijeme provedeno uz pasminu šnaucer brzo prolazi sjedoći nam i ova fotografija na kojoj Luka unuk gospodina Branka na svojoj prvoj psećoj izložbi hendla ili izlaže velikog šnaucera
  
 
 
  
 
  • Ova slika također potvrđuje staro pravilo. koje govori o tome da jabuka nikad ne pada daleko od stabla, odnosno na njoj također možete vidjeti Luku u prvom pokušaju trimanja (šišanja) psa pasmine patuljasti Šnaucer.
  
 
 
  
 
  • Naravno da pri tome ne smijemo zaboraviti, ni Brankovu unuku Tinu, koja zajedno s svojom majkom odnosno, Brankovom mlađom kćeri Tajanom Polančec, također jako uživa u druženju s Brankovim psima.
  
 
 
  
 
  • Na ovoj slici nalazi se Tina s mladim mužjakom pasmine cane corso po imenu ""Robocanis Camillo Caruso""
  
 
 
  
 
  • Zatim tu je još jedna od slika s izložbe odnosno na njoj se u drugom planu nalazi Brankova starija
    kćer Jelena Lončar-Vidović sa vel.šnaucerkom -CAC Županja 2009.
  
 
 
  
 
  • A o onom najvažnijem, odnosno rezultatima, koje uzgajivačnica Robocanis postiže, dovoljno će vam reći i ova slika. Ili možda i izraz lica vlasnice ovog bijelog patuljastog šnaucera iz Brankovog uzgoja.
  
 

INTERVJU

 Uzgajivač pasa pasmine schnauzer i predsjednik Kinološkog društva Osijek.
 
Recite nam nešto o vama ? Kakav je vaš pristup psima i što vam oni znače ?
  
 
  • Rođen sam 1954. godine i od tada pa sve do danas psi su nezaobilazni dio moga života.
  • 50-ih godina moji su roditelji zbog posla privremeno preselili u Beli Manastir. Poštanska ulica u kojoj smo živjeli bila je savršeni san svakoga djeteta. Dvorišta puna žutih pačića, gusaka, kunića, golubova...
  • Ubrzo sam postao "poznati kolekcionar" kućnih ljubimaca pa i onih manje uobičajenih, vrabaca, vrana, barskih ptica...
  • Tu je naravno bio i naš Njemački ovčar Džoni, izuzetno pametno stvorenje i "glavni krivac" što je ljubav prema psima do danas, neraskidivi dio mene.
  • Povratkom u Osijek, voliere s kanarincima pjesme koje je otac držao u našem stanu nisu bile ni izbliza dovoljne da zamjene sve ono u čemu smo do jučer uživali.
  • Dolaskom u kuću u kojoj i sada živim i koja ima veliko dvorište probudila se strast "poznatog kolekcionara" iz moga djetinjstva. Divlje patke, kineske guske, ukrasni fazani, u volierama stotinjak malih i srednjih papagaja bile su moj svijet, samo par kilometara od centra grada. A pas je naravno bio Njemački ovčar.
 
 
Možete li navesti vašu, E-mail adresu, adresu vaše web stranice i drugo?
  
 
 
Odrasli ste uz razne životinje, sami navodite da vam je prvi pas bio njemački ovčar, zatim ste nabavili veliku crnu šnaucericu Indoru. Kako i kad ste shvatili da će psi pasmine schnauzer biti vaš konačni odabir?
  
 
  • Na žalost Ben je obolio od displazije, tipične za pasminu.
  • Kako nismo bili spremni još jednom proći nešto slično odlučili smo se za novu pasminu.
  • Izbor je pao na velikog šnaucera, zapravo ženku Indoru Grafiti.
  • Ona je bila kćer jednog od najboljih velikih crnih šnaucera svih vremena (Iwan v.d. Lederhecke).
  • Ta je prekrasna ženka sa lakoćom pobjeđivala na tadašnjim izložbama ali je iznad svega zauvijek postala šampion naših srca i potvrda onog najboljeg što šnauceri jesu i po čemu se toliko razlikuju od ostalih pasmina.
  • U njenom odrastanju ne pamtim niti jednu nepodopštinu ili išta slično primjereno toj dobi. Ona je zapravo prvi pas kojem sam 100% vjerovao, a naš je odnos ličio na prijateljstvo dva čovjeka ili dva psa, kako već hoćete.
  • Savršeno je prepoznavala moja raspoloženja i nepogrešivo bi uskakala u auto uvijek u situaciji kad sam planirao da je nekuda povedem i nikada to nije učinila ako sam zbog bilo čega drugog otvorio "njena vrata".
  • Ma koliko uspješna, izložbe pasa nikad nije naročito voljela, zapravo trpjela ih je zbog našeg prijateljstva vjerojatno misleći "Nije baš savršen ali je moj".
 
 
Da li nam možete ukratko prepričati povijest te pasmine ?
  
 
  • Psi sa tresetišta, preci su mnogih današnjih pasmina pa tako i šnaucera.
  • Negdje sredinom 19. stoljeća prvi puta privlače veću pozornost i pojavljuju se na
    izložbama. Tada ih smatraju pinčevima i nazivaju oštrodlakim pinčom, no taj pas već tada je srednji šnaucer boje slične današnjoj papar i sol.
  • Ovaj izuzetan pas plijenio je srčanošću i temperamentom te je bio pravi gospodar seoskog dvorišta. Ti neumoljivi lovci na miševe i štakore ali i sve ono što ne pripada u "njihovo dvorište" iz tog vremena nosili su i naziv "rattleri" a bili su najzastupljeniji oko Frankfurta i dolini Majne.
  • Patuljasti šnaucer nastaje od manjih primjeraka srednjih šnaucera te ubacivanjem majmunskog pinča a nakon dužeg vremena krupniji primjerci šnaucera uparuju se sa Flandrijskim psom i nekim dogolikum pasminama te nastaje izuzetan radni pas-Veliki šnaucer.
  • Doslovni prijevod naziva pasmine "der Schnauzbart" je veliki brk što je i danas uz prepoznatljiv karakter i vrlo sličnu građu tijela, zajednička odlika šnaucerima svih veličina i boja.

 
 
Da li bi nam mogli nešto više reći o pravom karakteru te pasmine i njihovom odnosu prema ljudima, djeci i drugim psima ?
  
 
  • Šnauceri pa tako i moji vrlo su slične naravi uz moju opasku da su patuljasti ipak najtemperamentniji i nešto lajavi od drugih. No i to je samo dio njihove urođene budnosti i srčanosti.
  • Šnauceri su vrlo staloženi i stabilni psi nikada ujedljivi niti bezrazložno agresivni.
  • Potvrda tomu leži i u činjenici da mene niti ikoga iz obitelji, za tolike godine, niti jedan nije ugrozio a imao sam ih ne malo i uz to trimao tuđe šnaucere nebrojno puta.
  • Moji veliki šnauceri bili su veliki dobrice a kako nam je kuća tek 50 metara od dječjeg
    vrtića, mnogi su klinci u povratku kući navratili pomilovati "opasne ćuke" kako su ih nazivale njihove mame i bake.
  • Šnaucerski odnos prema psima, naročito onim iz susjedstva, najbolje opisuje odrastanje jednog od mojih mužjaka. Naime onako mlad i trapav sa 4-5 mjeseci bio je idealna meta ostalim psima, kad god bi nas dva izašli iz dvorišta. Pretjerane grubosti i zločestoće manjih ali odraslih pasa doživljavao je kao najbolju igru.
  • Zbog činjenice da je rastao kao iz vode i postajao sve spretniji i vještiji, uloge su se ubrzo izmijenile. "Prijateljski napadi", postajali su sve žešći i ljući a moj ih je, Medo, sa lakoćom odbijao, rušio i prevrtao svoje pseće prijatelje, nesvjesno ostvarujući svoju dominaciju.
  • Siguran sam da je bio jako tužan kad je shvatio da se više nitko neće sa njim "igrati"...
 
 
Osim veličine kakve su razlike između te tri pasmine? Ima li razlike u temperamentu karakteru, načinu ponašanja i slično?
  
 
  • Kroz sve te godine i šnaucari su se mijenjali.
  • Meni osobno nije bilo lako prihvatiti njihov sadašnji izgled ali prevagnula je činjenica da nitko i ništa ne može izmijeniti jedinstveni šnaucerski karakter.
  • Upravo zbog toga nabavljam ovoga puta patuljaste šnaucere u bijeloj i crnoj boji u nadi da ću lakše prihvatiti novi izgled pasmine.
  • Prve bijele patuljaste šnaucere nabavljam u eminentnoj mađarskoj uzgajivačnici "Matraszepe" te češkoj "Ignorant".
  • Danas nakon uzgojenih više legala smatram da se svakako radi o izuzetnim psima ali da šnauceri bijele boje imaju svoju specifiku kako u eksterijernom tako i u karakternom dijelu.
  • Istovremeno siguran sam da će se u budućnosti šnauceri bijele boje u svim segmentima izjednačiti sa ostalima.
  • Vjerujem da me vlasnici bijelih šnaucera neće pogrešno shvatiti no mislim da u toj boji postoje jedinke koje znaju biti plahe i pomalo plašljive.
  • To zapravo i nije toliko neobično jer je riječ o najmlađoj boji i siguran sam da će kroz par godina ta razlika potpuno nestati. Moja iskustva potvrđuju tu teoriju jer sam od pomalo plahe ženke i karakterno dominantnog mužjaka dobio leglo izvanrednog karaktera.
  • Imao sam priliku u Pragu vidjeti neobično štene crno-bijele boje, ta boja nije nastala sama po sebi, već dugo su mi poznati napori entuzijasta na stvaranju nove boje.
  • Ako do toga i dođe, mislim da će i kod njih biti moguća odstupanja u karakteru koja će se vremenom učvrstiti kao i kod ostalih šnaucera.
  • Danas uz bijele u mojoj uzgajivačnici imam i crne patuljaste šnaucere, ali i jednu veliku crnu ženku, kao i ženku srednjeg papar-sol šnaucera.
  • Ranijih godina obično sam imao jednog do dva šnaucera, no kako su oni nakon rata u Osijeku gotovo potpuno nestali, odlučio sam da psi iz mog uzgoja nađu mjesto i u osječkim domovima i svuda gdje ljudi požele ovu izuzetnu i neponovljivu pasminu.
 
 
Zašto i bijele ili što vas je privuklo toj varijaciji pasmine schnauzer ?
  
 
  • Uz različite veličine, veliki izbor boja, dodatna je specifičnost pasmine.
  • No ovdje treba reći da je svaka od boja kao i veličina nastala kroz dugogodišnji stručni i dosljedni rad zaljubljenika u pasminu.
  • Danas će vam malo tko priznati da sa izvornom bojom i kvalitetom krzna ima puno problema. Posljedica je to ekspanzije, američkih šnaucera, od kraja 90 godina pa sve do danas.
  • To je donijelo i nešto dobro, vidljivo na prvi pogled (eksterijer), popravilo neke genetske greške, naročito kod patuljastih šnaucera, no boja i kakvoća dlake znatno su nazadovale. Iz jednakih razloga nisam pristalica niti "miješanja boja" (crna + crno srebrna, "papar sol - crna itd.) a što je uobičajenja praksa u nekim zemljama.
 
 
Što je to što po vama pasminu šnaucer izdvaja od ostalih pasmina? Naime u svom kontaktu s drugim vlasnicima pasa primijetio sam da vlasnici pasa pasmine schnauzer, u pravilu ostaju trajno zaljubljeni u tu pasminu, te da za većinu od njih nakon šnaucera u obzir kao slijedeći pas
dolazi samo šnaucer.
 
 
  • Za neke to je temperament, drugima je to njegov eksterijer ali svi se slažu oko toga da je u pitanju izuzetno inteligentna pasmina i da mnoge prednosti leže upravo u toj činjenici.
  • Imao sam i upoznao neke druge pasmine koje vas oduševe spremnošću da ,,umru za vašu ljubav, no često govorim da se za razliku od većine pasa, šnaucer rađa sa fakultetskom diplomom.
  • Tu bi možda bilo zgodno i citirati Alfreda Hohna koji je u svojoj knjizi napisao sljedeće.
  • ""Oblik i narav su kod šnaucera u jednoj rijetkoj harmoniji, jer to što on jeste i što može pokazuje i svojom vanjštinom. Grubi vanjski omotač jasno ukazuje na njegovu otpornost, snažna građa utjelovljuje njegovu oštrinu, lijepa glava odaje inteligenciju a oči su ogledalo njegove velike pseće duše.
  • Njegova mirna opuštenost ne znači ravnodušnost, njegov temperament nije nervozno pretjerivanje, njegova vjernost nije ropska podređenost, a njegova oštrina nije slijepa jurnjava.
  • On nije ni dotjerana salonska ljepota ali ni nabacana hrpe mišića, on nije ni razmažena modna lutka a ni krvoločna zvijer - ali jedno on sigurno jeste : Pas u kojeg će te se sasvim sigurno zaljubiti"

 
 
Malo je poznato, no kinološko društvo "Osijek" ove godine proslavljate i 50 godina postojanja. Možete li nam vi kao dugogodišnji član i sadašnji predsjednik tog društva reći nešto više o tome ?
  
 
  • 15.svibnja 1960.g.održana je osnivačka skupština Kluba za uzgoj sportskih i službenih pasmina pasa na kojoj je delegat tadašnjeg KSH-a bio gospodin Tibor Lovrenčić i danas vitalan i aktivan allround sudac.
  • Na poticaj kinologa 02.srpnja1961.g. osnovan je Klub za uzgoj lovnih pasmina pasa a nakon spajanja ta dva kluba nekoliko godina kasnije, nastaje sadašnje Kinološko društvo "Osijek", Kroz godine koje slijede društvo je kinološki centar ove regije ali i pravi "inkubator", iz kojega aktivnošću naših članova nastaju sve udruge u okolnim mjestima.
  • Na vrhuncu svog predratnog djelovanja imali smo po 500-600 članova, puno uspješnih izlagača i kinoloških znalaca ali i vrijednih kinoloških djelatnika i poznatih sudaca.
  • Nadaleko su bile poznate "Sekcija za njemačke ovčare", koja je prva počela organizirati "Specijalke i okrugle stolove za pasminu", kasnije će im se pridružiti i već spominjana "Sekcija za šnaucere", koja će do 1991.g. organizirati tri specijalke i "okrugle stole" te poduzimati brojne aktivnosti za popularizaciju do tada ne toliko poznate pasmine na ovim prostorima.
  • Nepravedno bi bilo ne spomenuti izuzetno uspješnu lovnu kinologiji i organizaciju brojnih i uspješnih natjecanja u ono vrijeme.
  • Poratne godine značile su povratak kinologije i upisivanje Osijeka na kinološku kartu Europe, na kojoj se po prvi put pojavio 1912 godine kada je održana Utakmica vojnih i redarstvenih pasa. Takva je manifestacija održana 1910 u Beču, a dvije godine nakon Osijeka u Pešti 1914 godine.
  • Od 1997.g. u našem se gradu tradicionalno održava Međunarodna izložba pasa CACIB OSIJEK, koji će se od ove jubilarne godine, ubuduće organizirati u dvodnevnom programu.
 
 
Jednom davno razgovarao sam instruktorom za obuku pasa Austrijske vojske. Na moje pitanje zašto u radu koriste samo pasminu Rotweiler a ne recimo i pasminu schnauzer. On je odgovorio: Schnautzer je svakako jedna od najinteligentnijih, najzdravijih, spretnih i fizički vrlo moćnih pasmina, no za vojsku i policiju njegova je najveća mana to što se veže samo za jednog čovjeka. Njemačkom ili Belgijskom ovčaru, Rotvaileru ili većini radnih pasmina možeš svaki drugi dan podmetnuti drugog vodiča, no šnauceru to ne možeš uraditi. On isti tren odbija poslušnost. Mislite li i vi da je to mana ili ćemo tu manu ipak ograničiti isključivo na vojsku i policiju?
  
 
  • Uz uvažavanje iznesenog ipak se moram prisjetiti Hejselske tragedije i nemilih scena koje su umjesto sporta obišle svijet.
  • U cijelom tom košmaru uočio sam brojne belgijske policajce koji su imali isključivo velike crne šnaucere.
  • Iz razgovora sa osječkim policajcima koji su koristili ovčare, rotvajlere pa i šarplanince, saznao sam da imaju vrlo visoko mišljenje o pasmini ali nije zastupljena isključivo zbog činjenica što se šnauceri trimaju.
 
 
Poznato nam je i da sami šišate odnosno trimate svoje pse. Možete li nam reći više i o tome?
  
 
  • Dlaka pasa pa time i šnaucera složena je poput crijepa na krovu, štiteći psa od kiše i ne dopuštajući da ona skvasi poddlaku koja čuva temperaturu psa.
  • Zbog te činjenice jasno je zašto se šnauceri trimaju a ne šišaju.
  • Šnaucerska dlaka formirana ju u pramenove koje čine; glavna-jaka dlaka, dvije sporedne-tanje ili slabije dlake te desetak donjih dlaka.
  • Vijek pseće dlake je pola godine te psa treba trimati kada ona odumire jer je tada puno lakše i bezbolnije.
  • Osamdesetih godina gotovo nitko nije trimao šnaucere, sjećam se kad sam put napravio striping a uskoro se i osmjelio sam otrimati svog psa. Imao sam nešto ,,škrte,, literature a najviše sam naučio gledajući velikog šnaucera, kojeg je dan ranije u Zagrebu uredio dr. Darko Popović, eminentni sudac i vrstan poznavalac pasmine, čovjek koji je bio uzor svima nama, mladim šnaucerašima.
  • Uskoro sam počeo trimati prijateljima, pa njihovim prijateljima i svaki dan bi uređivao ponekog šnaucera, raznih veličina i boja. Od tada do danas nikada nisam gledao drugog kako trima šnaucere a najveći sam kompliment dobio od pok, gđa. Mire Polak-Popović, koja je na jednom davnom Zagrebačkom Cacibu, rekla svom suprugu "Darko ovo je tvoj rad ali ti to nisi radio".
  • Od tada sam u više navrata bio u prilici dobiti poneki savjet ne samo o dlaci i trimanju već i o pasmini općenito. To zadovoljstvo imali su 1989.g. i ostalim šnauceraši jer je gosp. Popović sudio na našoj Specijalki, nakon koje je na ,,Okruglom stolu,,prenio dio svog bogatog iskustva i dugo odgovarao na brojna pitanja okupljenih šnauceraša.
  • Danas na žalost u Osijeku ima sve manje ljudi spremnih trimati pa vrlo često vidim pse, oguljene, mašinom nemilosrdno odrezanih dlaka na nogama pa čak i na bradi, ukrasu ove pasmine.
 
 
Da li vi kao dugogodišnji uzgajivač dajete prednost vanjskom parenju u odnosu na linijsko incesoidno? Što dobivamo i što gubimo i u jednom i u drugom slučaju ?
  
 
  • Nisam pristalica incestoidnog parenja ako za to nema opravdanog razloga i vizije uzgajivača što želi postići.
  • Uostalom baza europskih šnaucera i nije tako široka pa se određene linije ponavljaju kod velikog broja pasa.
  • Od prije je poznat problem uske baze kod velikih papar-sol šnaucera, koji se vrlo loše odrazio na sadašnji kvalitet i brojnost pasmine..
  • Mislim da je važna pretpostavka kod odabira jedinki poznavati izgled i karakter njihovih predaka i ranijih potomaka. To nikako nije matematička formula jer uz dominantne štenci nasljeđuju i recesivne gene.
  • No, to je već genetika a ona je nauka za sebe.
 
 
Da li bi ste ljudima koji tek razmišljaju o kupovini psa mogli dati i neki savjet ?
  
 
  • Ljudima kojima je to prvi pas kažem da će dolazak šteneta iz temelja promijeniti njihov život kao uostalom i život tog malog šnaucija.
  • Moji psi dio su obitelji i stalno ponavljam da imamo isto prezime i da ćemo živjeti skupa do kraja života.
  • Šnauceri žive slično većini pasa,10-12 a često i više godina i toga mora biti svjestan svatko tko nabavlja psa.
 
 
Primijetio sam i to da ni vi niste zagovornik nepotrebne sterilizacije pasa. Znači li to da smatrate da bi svaki vlasnik psa morao biti odgovorna osoba i da ne bi smio neprirodno mijenjati psa u skladu s svojim pomalo neobičnim potrebama ili ponekad čak i namjerno podmetnutim zabludama.
  
 
  • Protivnik sam kastracije i sterilizacije pasa o kojima netko brine, i to je jedno od pitanja budućim vlasnicima.U slučaju da to žele učiniti, psa im neću prodati.
 
 
Poznato je da velika većina uzgajivača neće psa dati bilo kome. Možete li nam otkriti koji u vaši kriteriji prilikom odabira osobe u čije ruke čete povjeriti život šteneta iz vašeg uzgoja ?
  
 
  • Izuzetno mi je bitno da čovjek koji želi kupiti psa, nema dilemu oko izbora pasmine.
  • Nedavno me u par navrata zvala gospođa u namjeri da uzme štene crnog patuljastog šnaucera u jednom od razgovora rekla mi je da se premišlja između šnaucera, tibetskog terijera i yorkija.
  • Tog časa sam odustao od prodaje mada znam da svatko ima pravo razmišljati na takav način.
  • Čovjek kojega sam znao od ranije, nazvao me i rekao da bi kupio moje štene, svom 12 godišnjem sinu i da on kao roditelj neće imati ništa sa psom..
  • Naravno da unatoč prijateljstvu psa od mene nije uspio kupiti.
 
 
I pitanje za kraj. Da li ima nešto važno što ste posebno željeli naglasiti a da vas ja to nisam pitao ?
  
 
  • Svim vlasnicima mojih šnaucera dostupan sam u svako doba a sa velikom većinom izgradio sam pravo prijateljstvo te se često čujemo i posjećujemo.
  • Danas je obitelj "Robocanis", dosta raširena i ima nas u više Europskih zemalja, a od nedavno jedna velika šnaucerka je novi dom našla u Libiji.
  • Još se uvijek radujem svakom šnaucerskom leglu i novim izazovima kao što su prvi papar-sol štenci srednjeg šnaucera koje uskoro očekujemo.
 
 

Sva prava i Copyright © Nenad Grbac & Impero present
 Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
 
 
 
 

 

 

Željeli bi ste psa, a ne znate koju pasminu bi odabrali ?

 

 

 

 

 

Pravilan odabir pasmine neobično je važan, jer se vrlo često događa da ljudi odaberu pasminu, koja im, ni po naravi, ni po ponašanju, ni po urođenim nagonima uopće ne odgovara. Takav loš odabir pasmine obično završava obostranim razočaranjem i nerazumijevanjem.

Multimedijski CD o psima "Pas više od najboljeg prijatelja" stvaran je da vam pomogne!

 

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present