Da je količina gluposti i neznanja o psima, koju možete pronaći u medijima ili na Internetu upravo nevjerojatna, sjedoći nam i Vikipedija.
Ambiciozno zamišljena kao opća enciklopedija o svemu i svačemu, koju uređuju sami posjetitelji, ta stranica premda često citirana od hrvatskih novinara, svojevrsna je "posveta neznanju", o čemu svjedoči i slijedeći link:
Kao što ste nadam se primijetili na toj uvaženoj enciklopedijskoj stranici, pasmina veliki schnautzer, predstavlja se slikom na kojoj se zapravo nalazi pas pasmine crni ruski terijer.
Naravno tu istu sliku zajedno s opisom pasmine veliki schnautzer, pronaći ćete i na mnogim našim portalima, stranicama, forumima i blogovima o psima.
Što najvjerojatnije i vrlo jasno opisuje kakvi ih sve stručnjaci uređuju, te koliko takvim osobama možete vjerovati kad govore o psima, njihovom odgoju ili dresuri.
A još gore neznanje o psima od onog što ga možete pronaći na Internetu, pronaći ćete u hrvatskim medijima, odnosno novinama i televiziji.
Tamo je recimo uobičajeno da se uz naslov "Pit-bul napao dijete", postavi slika pit-bula koji nije pit-bul, nego Roweiler.
A tim istim novinama konkurentski dnevni list je u osvrtu na istu tu temu, napisao čak i da se ne radi o čistokrvnom pit Bulu, već mješancu te pasmine, te članak ilustrirao slikom čistokrvne Njemačke doge.
No, da bi vam što preciznije opisao koliko ti i takvi "sveznajući novinari", zapravo znaju o psima, prisjetit ću se i jednog od mojih intervjua za novine.
Prilikom tog intervjua novinara jednog našeg dnevnog lista, upoznao sam i s jednom meni dragom osobom.
Predstavivši je rekao sam da je ona kinološki sudac, te da baš poput mene puno bavi psima.
Na sve to on joj je zbunivši se pristojno pružio ruku i upitao je "A recite mi na kojem vi to sudu sudite",.
Dodamo li k tome i veterinarku koja u novinama piše kolmune o psima njihovom odgoju i dresuri, bez obzira što sama nikad imala psa.
Urednika jedne televizijske emisije o psima, koji se uvijek smrzne kad prolazi kraj moje Schnautzi ili novinare dnevnih listova čije mišljenje o psima je gotovo uvijek identično službenom priopćenju Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo.
Jasno je da biste svi vi trebali dobro razmisliti o tome možete li vjerovati svemu onom što takve osobe kažu ili napišu o našim najboljim prijateljima - psima.
Jedna od najgorih stvari, koja se može dogoditi bilo kojem psu je to da ga njegov vlasnik pokuša odgajati, socijalizirati ili dresirati primjenom sile i nasilja.
Psi kao prirodna i društvena bića takav krajnje pogrešan način komunikacije ne mogu, ni razumjeti, ni shvatiti, te takvo postupanje s njima u pravilu dovodi do pojave straha, plašljivosti, nesigurnosti i nedostatka samopouzdanja psa.
Takvi psi postaju žrtve psihičkih trauma, koje se njihovim vlasnicima u trenutku kad pretjeraju s maltretiranjem psa, znaju i odbiti od glave u vidu ozljeda i ugriza, koje im je nanio izmaltretirani i nervno rastrojeni pas.
Sve takve slučajeve u pravilu ne možemo smatrati nedopuštenom agresivnošću psa, već prije svega pravom na samoobranu ili božjom providnošću, te svi oni zahtijevaju i posebno razmatranje.
A ovo je priča o jednoj od najčešćih grešaka, koju neiskusni vlasnici pasa mogu učiniti. Pravim razlozima i rezultatima primjene sile i nasilja u odgoji i dresuri psa.
Pozdrav
Želja mi je bila prije godinu i pol dana kada sam morao uspavati svoga mješanca između labradora, da si nabavim jednog čistokrvnog, te sam u toj nakani i ustrajao!
Nabavio sam crnu labradoricu koja trenutno ima 4 mjesec!
Kada sam ju dobio rekao sam da nikada na nju neću dignuti ruku ali sa vremenom ( kako sam pročitao neka vaša viđenja o psima), sam se počeo ponašati onako kako nisam htio!
Sada vidim da sam pogriješio i nadam se da nije kasno i zato molim vašu stručnu pomoć?
Naime labradori slove kao jako inteligentni psi, te bi volio da svom psu pružim najbolju njegu koju mogu.
Ako ima načina da mi pomognete molim vas za pomoć!
Unaprijed hvala,
Poštovanje,
05. kolovoz 2009
Moram priznati da mi je vaše pismo jako neobično, jer ja nikad niti na portalu, ni na CD-ima, a niti u stvarnom životu nikad nisam, ni koristio, ni bilo kome savjetovao, primjenu bilo kakve sile ili nasilja prema psima.
Iz tog razloga poprilično me iznenadilo i vaša rečenica:"Kada sam ju dobio rekao sam da nikada na nju neću dignuti ruku ali sa vremenom ( kako sam pročitao neka vaša viđenja o psima ), sam se počeo ponašati onako kako nisam htio!
Nakon svega pročitanog ja počinjem vjerovati u to da ste vi ili nešto krivo protumačili ili ste uputstva o primjeni sile prema psima pronašli negdje drugdje na Internetu.
U svakom slučaju takvo što niste mogli pronaći, ni na portalu "Psi za neznalice", ni na bilo kojem od tri multimedijska CD-a o psima, koje sam dosad objavio.
Način odgoja, socijalizacije i dresure pasa, koji ja primjenjujem i preporučujem zasniva se baš na tome da psa nikad ne smijemo udariti ili kažnjavati na način koji on ne razumije.
Da bi vas vaš volio, cijenio, uvažavao, poštivao i slušao vi mu morate biti najbolji prijatelj, a ne krvnik terorista i mučitelj.
S druge strane istina je i to da su Labradori, vrlo inteligentni psi s kojima je lako raditi. Olakotna okolnost u vašem slučaju je i to što imate žensko štene, jer su ženke u pravilu i poslušnije i privrženije svojim vlasnicima.
No, da bih vam mogao pomoći morate mi točno opisati situacije u kojima niste zadovoljni s ponašanjem vašeg psa.
Jer čitajući vaše pismo vidim gdje ste pogriješili no ne vidim u čemu je problem i zašto ste toliko nezadovoljni svojim psom.
Pokušajte mi točno opisati o čemu se radi i u kojim situacijama ona čini to čime ste nezadovoljni pa ču vam najvjerojatnije moči dati i savjet o tome kako da te i takve slučajeve neposluha bez ikakve primjene sile riješite.
I još nešto. U postupanju s psom važno je biti miran i nikad ne dopustiti da nas savlada bijes zbog onog što je pas učinio. Posebno zato jer znamo da on sve to ne čini s zlom namjerom nego da je takvo ponašanje ili posljedica njegove prevelike zaigranosti ili naših propusta u njegovom odgoju.
Najlakše je za sve kriviti psa. Još lakše ga je nepotrebno kažnjavati. No time se uglavnom ništa ne postiže.
Pozdrav,
Nenad
Pozdrav
Evo mene da se ispravim! Ja sam krivo ubacio onu moju izjavu o tome da sam kod vas pročitao da primjenom sile postižemo rezultate, Ispričavam se zbog tog lapsuza!
Naime imam problem sa odazivanjem na riječ "dođi"!
Kada ju postavim da sjedne odnosno kada joj je izdana zapovijed MJESTO ona to uredno posluša, ali tu nastaje problem!
Je se znači udaljim (ona i dalje uredno čeka) kako bi postigao odredbenu udaljenost da ju zovem k sebi, ali kada joj izdam zapovijed dođi ona odbija poslušnost!
Dali je do zapovijedi ili nečeg drugoga ne znam
Kada krenem prema njoj ona malo odskoći i da se u bijeg, ali kada se ja okrenem u suprotno smjeru ona stane i dođe do mene!
Strah me da mi tako nešto ne napravi kada budemo negdje na cesti pa ju stalno držim na povodcu!
Prijatelj mi je uzeo njezinu sestru tako da se zajedno šetaju i igraju. Njegova sluša i slijedi ga uz nogu a moja ju izaziva i ne da joj da hoda uz gazdu.
Mozda da joj kupim onu vodilicu koja ima kočnicu i špagu od 4m?
Da ju probam kontrolirati i na daljinu?
E da ! Na jednoj web stranici sam pročitao da se primjenom nagrade i batina postižu dobri rezultati u dresuri psa, tako da sam i ja to počeo primjenjivati, ali sam onda naišao na vašu stranicu i na njoj pročitao da se pse nikad ne smije, ni tući, ni okrutno kažnjavati i sad mi pak više ništa nije jasno!
Eto unaprijed hvala i nadam se vašem odgovoru i izvinjavam se na lapsuzu!
Unaprijed hvala,
Poštovanje,
06. kolovoz 2009
Ukoliko želimo pravilno odgojiti, socijalizirati ili dresirati psa, tad moramo znati da nikad apsolutno nikad ne smijemo primjenjivati, ni silu, ni nasilje, jer je to način komunikacije koji oni ni ne shvačaju ni ne razumiju.
Odgajati štene vlastitom nervozom, neopravdanim bijesom ili udarcima, najbolji je način da nas on protumači kao nervoznu i nepouzdanu ličnost, te da ga time trajno udaljimo od sebe.
Tako odgajano štene slušati će vas zato jer vas se boji, no neće vaš poštivati i neće u vama gledati nekog tko zaslužuje njegovu ljubav i prijateljstvo.
Nasuprot takvom odgoju postoji i onaj drugi koji se nastavlja na odgoj koji štenetu pruža njegova majka i koji se temelji na načinu na koji se štene odgaja u prirodi odnosno čoporu.
Taj način odgoja štene će instinktivno i shvatiti i prihvatiti.
Drugim riječima jeste li vi ikad vidjeli da kuja svoje štence odgaja udarcima novina po stražnjici ili da vođa čopora vukova remenom ili vodilicom, naganja male vučiće po pećini.
Takvo nešto u prirodi, uvjeravam vas, ne postoji.
Sve to jasno daje i do znanja da osoba koja je na Internetu napisala da se psi odgajaju primjenom nagrade i batina najvjerojatnije nikad nije uspjela izdresirati nijednog psa, no takve očito, ni to ne može spriječiti da velikodušno dijele svoje neznanje.
Žalosno je samo što takvih "stručnjaka za dresuru pasa", ima mnogo i što su po običaju i glasniji i agresivniji, od onih koji zaista znaju na koji način se treba raditi sa psima.
Slušavši njega vi ste počinili veliku grešku i očito jako preplašili i zbunili vašu labradoricu. Stoga i nije čudno da vam se ona na naredbu "dođi" ne želi odazvati.
Ona jednostavno nije sigurna na koji način čete vi u slučaju da na zapovjed dođi dođe do vas reagirati i hoće li opet biti neopravdano kažnjena.
Takvu grešku nije lako ispraviti i stoga čete vi za početak morati malo promijeniti sebe.
Morati čete shvatiti da se batinama i nervozom ne mogu, ni odgajati, ni dresirati psi. Da onaj tko radi s psom mora biti smirena i vesela ličnost. Da nagrada psu nije samo to kad mu preko volje pružite komadić hrane, nego da je njima najveća nagrada to kad se njihov vlasnik igra i veseli zajedno s njima.
I to je zapravo bit svega.
Jer naši najbolji prijatelji psi najbolje i naradije uče kroz igru.
Zbog svoje vesele naravi, urođene radoznalosti, te sklonosti za suradnju s nama ljudima, sve što nauće kroz igru oni će nastaviti primjenjivati i u stvarnom životu.
Suprotno tome sve ono što im na bilo koji nasilan način nastojimo nametnuti u njima će stvoriti ili otpor ili strah, te to baš iz tih razloga neće primjenjivati u stvarnom životu.
Pomoću igre postići ćemo i to da oni budu i veseli i hrabri, da imaju vlastitu samosvijest i samopouzdanje, no i da nas poslušaju svaki put kad im nešto naredimo.
Psi sve šrto ih želimo naućiti moraju raditi zato što ih to veseli i pruža im zadovoljstvo, a ne samo zato da ih njihov okrutni vlasnik ne bi okrutno kaznio.
Istina u pojedinim trenucima postoje i okolnosti u kojim pas mora biti kažnjen, no takva kazna mora biti i odgojna i pravedna i blaga, da bi je pas shvatio kao kaznu, a ne kao maltretiranje.
Za svakog psa je najbolje da ga se što manje kažnjava, a što više nagrađuje, te je zbog toga potrebno da s psom počnemo raditi što ranije, kako on dotad ne bi stekao cijeli niz pogrešnih navika.
U skladu s onim što ste mi napisali lako mi je pretpostaviti i u čemu vi to griješite.
Rad s psom doživljavate kao nešto ozbiljno, a on je u osnovi ipak samo igra.
Slijedeća greška koju činite je to što psu ne pokazujete svoje osjećaje što vaš odnos s psom čini jednosmjernim.
Pretpostavljam da naredbu "Dođi" izgovarate bez ikakvih osjećaja što je sasvim pogrešno.
Moj prijedlog je da u se u trenutku kad pozovete psa k sebi, sagnete ili kleknete, te da veselo mašući rukama izgovorite naredbu "Dođi" te tako pozovete svog psa k sebi.
Kad ona osjeti vaše veselje odnosno izostanak bilo kakve prijetnje, veselo će i mašući repom, dotrčati k vama.
Ako u daljnjem radu s njom što više koristite njeno veselje i zaigranost, a što manje kojekakve nadobudne savjete s Interneta, vrlo brzo ćete shvatiti da postajete sve više zadovoljni i njome i njenom poslušnošću.
S malo truda sve greške koje ste dosad činili mogu se relativno lako ispraviti, no da bi to uradili morati ćete se što više igrati s psom, a što manje ju kažnjavati ili maltretirati.
Nadam se da će te već danas pokušati primijeniti moj savjet a time i shvatiti koliko je zapravo lako raditi s psima.
Naravno, ukoliko znamo i pravi način na koji se postiže da nas naš pas cijeni i poštuje.
Pozdrav, Nenad
Savjet za kraj
Ukoliko bilo tko od vas čitatelja još uvijek vjeruje da se psi mogu ili moraju odgajati, socijalizirati ili dresirati silom ili nasiljem, ovaj članak odnosno priložena pisma našeg čitatelje, te naši odgovori na njih, mogli i morali bi vas natjerati da razmislite i pokušate analizirati ili promijeniti vaše ponašanje prema vašem psu.
Na čemu bi se trebao temeljiti pravilan odnos s psom ?
Jer da bi vas vaš pas volio, cijenio, uvažavao, poštivao i slušao vi mu morate biti najbolji prijatelj, a ne krvnik i mučitelj.
Vaš međusobni odnos mora se temeljiti na ljubavi, razumijevanju, te poštivanju i uvažavanju svih njegovih potreba.
Nervozom, nepromišljenim i naglim reakcijama, te onim najgorim što svom psu možete učiniti primjenom sile i nasilja, uglavnom nećete postići ništa više, osim toga što će vaš pas shvatiti da ste nepromišljena i neuravnotežena ličnost.
Znanje, karakter i moral svih onih koji vam pokušavaju "pomoći"
Također bi ste trebali razmisliti i o znanju, karakteru i moralu svih onih koji vam bilo putem medija, bilo na Internetu. pokušavaju "pomoći" da što lakše upropastite svoga psa.
Jer prava istina je slijedeća: Mnoge od tih osoba ne samo da vrlo malo znaju o psima, njihovoj psihologiji ili načinu na koji ih treba odgajati, nego ponekad čak ni nemaju psa.
A da je to zaista tako reći će vam i podatak da sam ja, prije nekoliko godina izazvao veliku aferu, kad sam jednu veterinarku, koja u jednom dnevnom listu uredno objavljuje kolmunu o psima upitao " A odakle vama pravo da pišete o odgoju i dresuri pasa kad u ovih dvadesetak godina koliko vas ja poznajem nikad niste imali psa ?".
Njen odgovor na to moje pitanje bio je slijedeći "Ne mora svaki ginekolog biti žena, ni svaki svećenik muškarac" na što sam ja kratko odgovorio "Da, ne mora ni svaka budala biti cijenjena i ugledna ličnost, ukoliko putem novina prodaje svoje "uzvišeno neznanje" o nečem s čime se u stvarnom životu nikad nije susrela".
Znanje, karakter i moral svih onih koji vam pokušavaju "pomoći"
Također bi ste trebali razmisliti i o znanju, karakteru i moralu svih onih koji vam bilo putem medija, bilo na Internetu. pokušavaju "pomoći" da što lakše upropastite svoga psa.
Jer prava istina je slijedeća: Mnoge od tih osoba ne samo da vrlo malo znaju o psima, njihovoj psihologiji ili načinu na koji ih treba odgajati, nego ponekad čak ni nemaju psa.
A da je to zaista tako reći će vam i podatak da sam ja, prije nekoliko godina izazvao veliku aferu, kad sam jednu veterinarku, koja u jednom dnevnom listu uredno objavljuje kolmunu o psima upitao " A odakle vama pravo da pišete o odgoju i dresuri pasa kad u ovih dvadesetak godina koliko vas ja poznajem nikad niste imali psa ?".
Njen odgovor na to moje pitanje bio je slijedeći "Ne mora svaki ginekolog biti žena, ni svaki svećenik muškarac" na što sam ja kratko odgovorio "Da, ne mora ni svaka budala biti cijenjena i ugledna ličnost, ukoliko putem novina prodaje svoje "uzvišeno neznanje" o nečem s čime se u stvarnom životu nikad nije susrela".
Možemo li i smijemo vjerovati takvim osobama ?
Što se tiče Interneta i znanja o psima, koje možete tamo pronaći situacija je još gora, jer se iza navodnih autora kojekakvih stranica, foruma ili blogova o psima vrlo često skrivaju i osobe, poput one koja je našem čitatelju preporučila da svog psa odgaja metodom "Batina i nagrada".
Vrlo često se događa da se iza kojekakvih "visokoumnih rasprava o psima te njihovom odgoju ili dresuri" sakrivaju i osobe koje nitko tko se bavi ozbiljno bavi kinologijom, uzgojem ili dresurom pasa nije, ni vidio, ni čuo.
Ponekad su to i klinci od desetak godina, koji tek pokušavaju nagovoriti roditelje da im kupe psa.
A što o svemu tome misle ljudi, koji se ozbiljno bave psima, reći će vam i slijedeći događaj:
Jednom sam na Internetu pronašao i opis pasmine Rotweiler, koji me doslovno zgrozio. Baš u tom trenutku pored mene je bila i jedna moja prijateljica, koja je sasvim slučajno vođe uzgoja te pasmine u našoj zemlji, te vrlo cijenjeni međunarodni kinološki sudac za tu pasminu.
Na moju molbu da pročita taj članak ona se zagledala u ekran mog monitora.
Minutu kasnije njeno lice poprimilo crvenu boju.
Pogledavši me jednostavno me je upitala "Koji je prokleti idiot napisao sve te gluposti".
Naravno da joj nisam mogao odgovoriti na to pitanje
