Psi za neznalice - Pisma čitatelja

Da li im vjerovati ?

O postupku preprodavača pasa, njihovom poštenju i odnosu prema potencijalnim kupcima, više vam može reći i priča koju sam nedavno doživio

Prije nekoliko mjeseci nazvala me jedna ženska osoba, koja je svom sinu kao poklon za rođendan željela kupiti psa.

Tražeći štene, naišla je na oglas u Plavom oglasniku i nazvala priloženi broj.
Na telefon joj se javio čovjek koji je u krugovima ljudi koji se bave psima, poznat kao preprodavač pasa

Štene je naravno bilo uvezeno iz Mađarske, porijeklo mu je naravno bilo vrhunsko, iako se dotična osoba nije mogla sjetiti ni imena oca, ni majke šteneta
Ne treba tajiti ni to da je i cijena šteneta također bila vrhunska

Poznato je da se ja u nekim stvarima ne slažem sa zaposlenicima HKS-a, no ovaj put sam se odmah složio da je riječ o osobi sumnjivih karakternih vrijednosti i obećao gospođi da ću se pokušati raspitati o tome tko od pouzdanih uzgajivača ima leglo tražene pasmine

I da ne dužim, ubrzo nakon toga gospođa je na osnovi mog savjeta kupila štene od jednog našeg uglednog kinološkog suca.

Ova tri pisma koja ćete ovaj mjesec moći pročitati, dugo su stajala u tamnoj ladici mog sjećanja i podsjećala me na dio ružnih stvari koje obični ljudi prožive kad zahvaljujući vlastitom neznanju odluče kupiti psa od preprodavača ili neodgovornog uzgajivača. I zbog toga sam ih odlučio i objaviti.
Naravno, pritom sam pripazio na to da sačuvam identitet naše čitateljice i njenog psa, te svih ostalih osoba koje su toj priči sudjelovale.
No, za razliku od mnogih sličnih, ta priča se ipak sretno završila i stoga bih volio da svatko od vas dobro razmisli o riječima naše čitateljice u kojima ona objašnjava zašto se vole psi i da svatko od vas dobro razmisli od koga će kupiti svoga psa.
Jer u suprotnom i vama bi se moglo nešto slično dogoditi.

Samo da nadopunim prošli mail bulldoga smo odveli veterinaru ( malo boljem)
ipak nije kožna bolest, već svrab koji je dobio jer je kod uzgajivača držan u nehigijenskim uvjetima.
Nakon kure injekcija već mu je bolje nije nam zao novaca koje ćemo potrošiti na liječenje jer nemam namjere nekom prodati psa bolesnog.
To se dogodilo meni pa nemam namjeru priuštiti to nekom drugom.
Još jednom Vas molim za pomoć,

Dragi Nenade, molila bih te da mi pomogneš.
Ako se sjećaš već sam ti pisala i bila sam zainteresirana za buldoga.
Sad ga imam. Cijelu ušteđevinu sam spiskala na njega (900 EUR), kupila psa od nekih preprodavača iz Varaždina,
On ima 7 mj.,neposlušan je, zahtjevan, grize, grebe, nije navikao na život u stanu (kako je predstavljen) niti da nuždu vrši vani (kako je opet predstavljen) od strane istih.
Dan nakon što je doveden k meni primijetila sam da ima crvenu oteklinu rekli su od buha. Međutim primijetim crvene krastice svud-odemo veterinaru, kad ono u pitanju nekakva kožna bolest.
Pas ima mađarsku rodovnicu, narav muškog psa koja je teško uklopljiva u moj mali stan. Skače redovito na mene (pretpostavljam spolni nagon),autoritet mu nisam a iskreno sumnjam da ću i biti.
Preprodavač ne želi ni čuti za povrat novca - da ga tužim nemam živce.
Psa sad pokušavam prodati, no sumnjam tko želi štenca starog 7 mjeseci ?
Pa makar i bio čistokrvan!!!
Uglavnom mislim da ću dobiti slom živaca.
Pitaju me dajem li ga besplatno, vjerujte da sam ga manje platila i bih ali ovako skupo-zaista ne mogu.

dok Vam pišem nije mi nimalo lako, odgojili smo ga koliko smo mogli - naučili ga da ide s vodilicom, da nuždu vrši vani, da gleda TV, no ipak više nije kod nas.
Nisam ga prodala, već sam ga poklonila
Liječimo ga još uvijek jer lokalni veterinar nije siguran što mu je naime sumnja da se radi o nekakvoj crijevnoj bakteriji.
Uočio je da ima problema sa kožom i na ostalim dijelovima tijela a ne samo na vratu( naime po cjelom mu tijelu nedostaju komadi dlake).
Zgranuta sam, ne zbog psa - ja obožavam životinje i nikada ne bih dozvolila da pate već zbog pokvarenosti i okrutnosti ljudi.
Zamislite hrabrost tih preprodavača i njihovu okrutnost prema životinjama.
Nakon mog oglasa o prodaji psa javljali su se mnogi- nažalost iz nemoralnih pobuda.
Neki su čak nudili visoke svote i otvoreno rekli da bi ga uzeli za borbe. On nije kriv što je živio u nehumanim uvjetima, niti što nije odgojen - on je ipak samo životinja koja pruža onoliko koliko mu se daje.
Možda je i bolje što sam nasjela - možda sam mu spasila život.
Tko zna gdje bi i kako završio. Mama kaže da je novce davno prežalila- moja naivnost ga je dovela k nama, a mi smo zaista humanisti i nismo ga htjeli dati bilo kome.
Ovako znam gdje je, s kim je - kako jede, gdje spava i sretna sam jer će život provesti onako kako bi svi psi trebali - voljen, mažen, redovno hranjen, u igri, u smijehu....
I ja sam naučila lekciju.
PAS SE NE VOLI ZBOG RODOVNIKA, NITI USPJEHA NA IZLOŽBI. PAS SE VOLI KAO ŠTO SAD SVI MI VOLIMO NJEGA - KAD TRČI PO LIVADI, KAD HRČE, ČAK I KAD SE UPIŠKI U STANU.

Nekoliko savjeta za sve one koji imaju namjeru kupiti štene

Problematika preprodavača ili švercera pasa nije jednostavna, kao što nam oni, koji najavljuju mikročipiranje, pokušavaju predoćiti. Shodno tome, naravno da nije istina da će se mikročipiranjem riješiti taj problem.
S obzirom da sam poprilično dobro upućen u događanja oko šverca pasa i da o tome znam više nego što će se nekima svidjeti, več danas sa sigurnošću mogu reći da mikročipiranje neće spriječiti šverc pasa i da će se upravo suprotno, zahvaljujući takvim i sličnim represivnim metodama koje provode oni kojima su naši psi samo metafora za novac, broj pasa u Hrvatskoj drastično smanjiti.
No, više o svemu tome moći ćete pročitati u slijedećim objavama portala.
Zasad je dovoljno samo da pročitate ova pisma i da dobro razmislite o tome od koga ćete kupiti svog psa.